Ortodoncija

Ortodoncija je specijalistička grana stomatologije koja se bavi dijagnosticiranjem i terapijom nepravilnosti položaja pojedinačnih zuba, cijelih zubnih nizova, različitim malformacijama čeljusti i  te njihovog nepravilnog međusobnog odnosa, kao npr. izbočena brada ili obrnuti preklop zubi, a sve u cilju postizanja harmonije i fiziološke funkcije žvačnog organa.

Terapija podrazumijeva korištenje mobilnih i fiksnih naprava te individualni pristup svakom pacijentu  u cilju postizanja optimalne funkcije i estetike žvačnog organa i optimalnog sklada lica i čeljusti.

Moderna ortodoncija nije ograničena starosnom dobi, štoviše ortodontsko liječenje odraslih pacijenata danas je vrlo poželjno jer se time nadopunjava osnovno stomatološko liječenje i postižu maksimalni estetski i funkcionalni rezultati u cijelosti. Ovaj način ortodontskog liječenja zovemo dopunsko. Često je ograničeno na dio zubnog luka i liječenje traje u kraćem vremenskom periodu.

Liječenje koje ima za cilj dovesti cijeli zubni luk, odnosno oba luka, u željeno estetsko i funkcionalno stanje i koje zahtijeva kompletnu fiksnu napravu, a traje više od šest mjeseci, smatra se potpunim ortodontskim liječenjem.

Moderna ortodoncija danas je često usko povezana sa ostalim specijalističkim granama stomatologije: parodontologijom, čeljusnom kirurgijom, implantologijom.

Tako se u pravilan zubni niz mogu dovesti zubi koji su godinama stajali urasli u čeljusti i bez male oralno-kirurške intervencije i ortodontskog aparatića nikada ne bi izašli van, a vrlo bi vjerojatno napravili neke druge probleme.

Poseban naglasak se daje na interakciju ortodontske i implantološke terapije. Vrlo često se javlja potreba da se ortodontskim aparatićem napravi mjesto za nedostajući zub, a zatim se na to mjesto postavlja implantat.

Primjenom znanja iz pojedinih područja stomatologije moguće je očuvati žvačni organ, uspostaviti optimalnu okluziju i estetiku.

Terapija kod djece često započinje nošenjem mobilnih ortodontskih naprava, najčešće zbog uskih čeljusti, deformacija uzrokovanih lošim navikama npr. sisanjem prsta, guranjem jezika medu zube što deformira  zubne nizove, itd.

Cilj terapije mobilnim napravama je maksimalno korigirati postojeću situaciju u periodu razvoja čeljusti, odviknuti dijete postojeće loše navike , a time i olakšati moguću terapiju fiksnim aparatićem kada u čeljusti bude dovoljno zubi trajne denticije da se isti može aplicirati.

Mobilni aparati: kako sam naziv govori, nisu fiksirani u ustima već se nose maksimalno tijekom dana i cijelu noć. Zahtijevaju istu higijenu kao i zubi; četkicom i zubnom pastom oprati zube, a potom i aparatić. Pravilo je; ČISTI APARATIĆ IDE NA ČISTE ZUBE!

Terapija fiksnim aparatićem podrazumijeva konstrukciju koja se sastoji od bravica, prstena ili obraznih tubica i lukova koji su fiksirani na površini zuba, najčešće prednjoj, a moguće je i sa stražnje strane, što je vrlo važno onima koji ne žele da se aparatić vidi.

Fiksna konstrukcija može biti postavljena sa metalnim (neestetskim bravicama), kompozitnim (estetskim), ice-brilliant bravicama (estetskim) i samolegirajućim bravicama. Estetske bravice mogu biti transparentne, bijele i čak u bojama.

Ovisno o težini malformacije i zahtijevu pacijenta planira se konstrukcija aparata.

Potpuna ortodontska terapija može obuhvaćati kombinaciju fiksnog i mobilnog aparata kako bi se postigli željeni rezultati.

Važno je napomenuti da nošenje ortodontskog  aparatića, posebice fiksnog, zahtijeva izuzetnu higijenu, pažljivo čišćenje oko bravica kako se hrana ne bi zadržavala i kako bi se spriječila kariozna oboljenja zubi.

Po završetku aktivne terapije slijedi retencijski period i nošenje retencijskog aparatića u vremenu od najmanje 24 mj.

Retencijski aparatić je mobilna ortodontska naprava koja se nosi preko noći te ima za cilj očuvati stanje postignuto nošenjem fiksnog aparatića.

 INFORMACIJE ZA ZAHTJEVNIJE PACIJENTE

                                                                                      SISTEM SAMOLEGIRAJUĆIH BRAVICA I LUKOVA

To je pasivni  sistem bravica koji uz pomoć slabih sila, u konjugaciji sa mišićima lica, jezika, mekim tkivom i kostima, postiže rezultate većom efikasnošću u manjem vremenskom periodu s manje neugodnosti i u većini slučajeva bez vadenja zubi. Broj posjeta tj. kontrola u terapiji ovim sistemom je znatno reducirana ,što je još jedna njegova prednost.